Povećaj veličinu slova Vrati na prvobitnu veličinu slova Samnji veličinu slova štampaj štampaj
 

Pošalji prijatelju

31. 03. 2017.  - Autor: newsweek.rs

OBJAVLJEN TEKST DOKUMENTA: U Sarajevu predstavljena "Deklaracija o zajedničkom jeziku"

U tekstu pročitajte i sadržaj predstavljene deklaracije koju je potpisalo više od 200 umetnika i stručnjaka iz Srbije, BiH, Hrvatske i Crne Gore

OBJAVLJEN TEKST DOKUMENTA: U Sarajevu predstavljena "Deklaracija o zajedničkom jeziku"

U Sarajevu je predstavljena Deklaracija o zajedničkom jeziku, prilikom koje su izlagači govorili o jeziku i šta žele poručiti ovom Deklaracijom. Na dnu teksta navodimo i sadržaj deklaracije.

Direktorka Centra za kulturnu dekontaminaciju Borka Pavićević kaže da je "jedno država a drugo jezik".
 


ČITAJTE ŠTAMPANO IZDANJE NA NOVINARNICA.NET - 1,33 EUR ili 160 RSD 



"Bila sam pre pet godina u mestu Orahovac, to je srpska enklava na Kosovu u kojem sva deca govore francuski i tu sam razgovarala sa profesorkom srpskog jezika koja mi je rekla da me jako mrzi, a ja sam je pitala zašto, na šta mi je odgovorila zato što pišem hrvatski. Ja sam iz one generacije gde je Zec prevodio literaturu i to je meni ostalo kako sam čitala, a ona mi je rekla da me potpuno razume i da ona mnogo voli Miroslava Krležu. Mislim da je identifikacija nacije i jezika proizvela nešto što mogu nazvati nacionalističkim kičem a to je kad izgubite moć svog jezika. U Beogradu nemate kafića koji se zove srpski, svuda je international, svuda je biznis. Od granice do granice imate postkolonijalni jezik kojim se danas govori", istakla je Pavićević.
 

NOVI SVETSKI IZVEŠTAJ O SREĆI: Norveška je najsrećnija zemlja sveta, a evo gde su Srbija i region (FOTO) https://goo.gl/M0T0PY 


Ivana Simić Bodrožić, književnica iz Hrvatske, rekla je da ako se međusobno razumemo to znači da se radi o jednoj lingivističkoj osnovi i da niko od njih nikome ne želi uskratiti, zabraniti jezik.

"Mi samo upozoravamo na raznolikost za koju mi smatramo da je bogatstvo. Ne želimo narode čistiti od nečega. Jezici se vrlo često ne podudaraju s narodima, što je primer sa Nemačkom, Austrijom. U Austriji govore nemački jezik što ne čini Austrijance manje Austrijancima. Svi znamo šta se dogodilo nakon rata, a meni se na neki način čini da se jezik kojim smo govorili raspao, Bili smo prisiljeni paziti da budemo čisti. Ja sam u svom prvom romanu pisala o odrastanju za vreme rata i tu sam pisala o mojoj baki koja je Hrvatica ali je ceo život govorila ekavicom i ja kad mislim o njoj, ne mogu razmišljati drugačije nego na ekavici. Jako sam se loše osećala kad mi je došao lektor i ispravljao to. To čišćenje jezika direktno utiče na strukturu naših misaonih svetova i to treba ponavljati svih nas koji želimo autentičnost i širinu", navela je Boždrović.

"Mi danas imamo primere tzv. škole pod jednim krovom gde su deca odgojena na način da s njima pod istim krovom odrastaju oni drugi, a vi kad ga nazivate drugim nazivate ka drugačijim i to vas dovodi do stvari koje sam videla na Baščaršiji. Gledala sam suveniri i ugledala sam hemijsku koja je napravljena od čaure metka i na kojoj piše Sarajevo. Mi ne želimo rušiti Ustav ili nešto represivno uvoditi, ne želimo bilo koga primoravati na nešto. Mi želimo da senzibilujemo javnost da postoje drugi modeli shvatanja jezika. Ne zagovaramo jezičnu anarhiju. Prvih 200 potpisnika su mahom ljudi koji su izuzetno obrazovani. Takođe, mi ne tražimo zajedničko ime jeziku, ne želimo ga nazvati jugoslavenskim, balkanskim, zagovaramo da svaki narod imenuje svoju varijantu jeziku onako kako želi", dodala je Boždrović.

Hrvatska književnica Ivana Simić Bodrožić; Autor: Beta

Foto: Hrvatska književnica Ivana Simić Bodrožić; Autor: Beta



Enver Kazaz, profesor sa Filozofskog fakulteta u Sarajevu govorio o Deklaraciji o zajedničkom jeziku.

"Deklaracija je najdragocenija za BiH, a posebno za decu u obrazovnom sistemu koja su etnička manjina na nekom prostoru. To je jedan jezik i u gramatičkom i istorijskom smislu. Ovaj jezik je služio kao sredstvo u koje je pohranjena utopija nacionalne slobode", kazao je Kazaz.

On je pojasnio da jezik nije sredstvo identiteta, ali je pitanje da li se jezik poklapa sa nacionalnim identitetom.

"Nije sredstvo identiteta, ali je pitanje da li se jezik poklapa sa nacionalnim identitetom u potpunosti. Postoje jezičke prakse koje pokazuju da to ne mora biti tako. Južnoslavenski prostor je obeležen čežnjom da se interpretira nacionalni identitet", dodao je.

Dodao je da se jezik i njegova interpretacija koriste u službi političke moći.

"To se koristi u službi političke moći koja služi da ubedi narode da jezik drugih naroda ne valja. Zapravo, ne radi se o jeziku nego o standardu. Ono što mi zovemo jezicima su standardi koji se normiraju u skladu sa standardima akademske zajednice", zaključio je Kazaz.

Predstavljenje Deklaracije o zajedničkom jeziku u Sarajevu; Autor: Beta

Foto: Predstavljenje Deklaracije o zajedničkom jeziku u Sarajevu; Autor: Beta



TEKST DEKLARACIJE O ZAJEDNIČKOM JEZIKU

Suočeni s negativnim društvenim, kulturnim i ekonomskim posljedicama političkih manipulacija jezikom i aktualnih jezičnih politika u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Hrvatskoj i Srbiji, mi, doljepotpisani, donosimo
 

DEKLARACIJU O ZAJEDNIČKOM JEZIKU


Na pitanje da li se u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Hrvatskoj i Srbiji upotrebljava zajednički jezik – odgovor je potvrdan.

Riječ je o zajedničkom standardnom jeziku policentričnog tipa – odnosno o jeziku kojim govori više naroda u više država s prepoznatljivim varijantama – kakvi su njemački, engleski, arapski, francuski, španjolski, portugalski i mnogi drugi. Tu činjenicu potvrđuju štokavica kao zajednička dijalekatska osnovica standardnog jezika, omjer istoga spram različitoga u jeziku i posljedična međusobna razumljivost.
Korištenje četiri naziva za standardne varijante – bosanski, crnogorski, hrvatski i srpski – ne znači da su to i četiri različita jezika.

Insistiranje na malom broju postojećih razlika te nasilnom razdvajanju četiri standardne varijante dovodi do niza negativnih društvenih, kulturnih i političkih pojava, poput korištenja jezika kao argumenta za segregaciju djece u nekim višenacionalnim sredinama, nepotrebnih ”prevođenja” u administrativnoj upotrebi ili medijima, izmišljanja razlika gdje one ne postoje, birokratskih prisila, kao i cenzure (te nužno auto-cenzure), u kojima se jezično izražavanje nameće kao kriterij etno-nacionalne pripadnosti i sredstvo dokazivanja političke lojalnosti.

Mi, potpisnici ove Deklaracije, smatramo da činjenica postojanja zajedničkog policentričnog jezika ne dovodi u pitanje individualno pravo na iskazivanje pripadnosti različitim narodima, regijama ili državama;

svaka država, nacija, etno-nacionalna ili regionalna zajednica može slobodno i samostalno kodificirati svoju varijantu zajedničkog jezika;

sve četiri trenutno postojeće standardne varijante ravnopravne su i ne može se jedna od njih smatrati jezikom, a druge varijantama tog jezika;

policentrična standardizacija je demokratski oblik standardizacije najbliži stvarnoj upotrebi jezika;
činjenica da se radi o zajedničkom policentričnom standardnom jeziku ostavlja mogućnost svakom korisniku da ga imenuje kako želi;

između standardnih varijanti policentričnog jezika postoje razlike u jezičnim i kulturnim tradicijama i praksama, upotrebi pisma, rječničkom blagu kao i na ostalim jezičnim razinama, što mogu pokazati i različite standardne varijante zajedničkog jezika na kojima će ova Deklaracija biti objavljena i korištena;

standardne, dijalekatske i individualne razlike ne opravdavaju nasilno institucionalno razdvajanje, već naprotiv, doprinose ogromnom bogatstvu zajedničkog jezika.

Stoga, mi, potpisnici ove Deklaracije, pozivamo na ukidanje svih oblika jezične segregacije i jezične diskriminacije u obrazovnim i javnim ustanovama;
zaustavljanje represivnih, nepotrebnih i po govornike štetnih praksi razdvajanja jezika;

prestanak rigidnog definiranja standardnih varijanti;

izbjegavanje nepotrebnih, besmislenih i skupih ”prevođenja” u sudskoj i administrativnoj praksi kao i sredstvima javnog informiranja;

slobodu individualnog izbora i uvažavanje jezičnih raznovrsnosti;

jezičnu slobodu u književnosti, umjetnosti i medijima;

slobodu dijalekatske i regionalne upotrebe;

i, konačno, slobodu ”miješanja”, uzajamnu otvorenost te prožimanje različitih oblika i izričaja zajedničkog jezika na sveopću korist svih njegovih govornika.

Tagovi

Nema komentara.

Ostavi komentar

antiRobotImage